Bipolarna smetnja, poznata i kao bipolarni poremećaj, psihički je poremećaj koji se očituje izmjenama raspoloženja, energije i aktivnosti između dva ekstremna stanja: manije (ili hipomanije) i depresije. Osobe koje žive s ovim poremećajem mogu tijekom života prolaziti kroz razdoblja izrazite euforije, ubrzanog mišljenja i smanjene potrebe za snom, a zatim naglo utonuti u duboku depresiju, tugu, bezvoljnost i gubitak interesa za svakodnevne aktivnosti.
Te promjene nisu samo kratkoročne fluktuacije raspoloženja koje svatko iskusi već je riječ o ozbiljnim promjenama koje utječu na funkcioniranje na poslu, u obitelji i društvu. Bipolarna smetnja zahtijeva pažnju, razumijevanje i stručnu pomoć jer se često pogrešno interpretira ili kasno dijagnosticira.
Depresivna epizoda donosi suprotnost: duboko povlačenje, tugu, osjećaj bezvrijednosti i često suicidalne misli. Razumijevanje ovih simptoma važno je kako bi se što ranije postavila točna dijagnoza i započelo odgovarajuće liječenje. Promjene u ponašanju i raspoloženju nisu pod voljnom kontrolom osobe te im je nužna podrška okoline.
Dijagnoza i liječenje
Dijagnozu bipolarne smetnje postavlja stručnjak za mentalno zdravlje, obično psihijatar, na temelju kliničkog intervjua, povijesti bolesti i opažanja promjena raspoloženja kroz dulje razdoblje. Liječenje najčešće uključuje kombinaciju farmakoterapije (stabilizatora raspoloženja, antidepresiva i antipsihotika) te psihoterapije.
Dijagnoza bipolarne smetnje temelji se na procjeni težine, trajanja i učestalosti epizoda raspoloženja (manija, hipomanija i depresija) i njihovog utjecaja na život osobe. Liječnici procjenjuju simptome, isključuju druga stanja i mogu koristiti upitnike i grafikone raspoloženja.
Redovit nadzor i prilagodba osobne terapije od iznimne su važnosti jer ne postoji jedinstveni lijek za sve. Edukacija pacijenta i njegove obitelji ključna je u razumijevanju bolesti, prepoznavanju ranih znakova novih epizoda i pravovremenoj reakciji. Bipolarna smetnja ne nestaje sama od sebe, ali uz pravilnu podršku može se naučiti živjeti kvalitetan i stabilan život.
Psihologija i podrška osobama
Uloga psihologije u razumijevanju i liječenju bipolarnog poremećaja neprocjenjiva je. Psihologija, odnosno psiholozi pomažu osobama u razvoju svijesti o vlastitom stanju, identifikaciji okidača za epizode i učenju strategija samopomoći. Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) često se koristi kako bi se radilo na negativnim obrascima mišljenja i ponašanja, dok interpersonalna terapija pomaže u poboljšanju međuljudskih odnosa koji mogu biti narušeni tijekom maničnih ili depresivnih epizoda.
U ovoj epizodi objašnjavamo biologiju, simptome, uzroke i vrste bipolarne smetnje. Raspravljamo o neuroplastičnosti i kako mozak normalno regulira raspoloženje, energiju i percepcije; zatim to uspoređujemo s biologijom bipolarne smetnje, koju karakteriziraju ekstremi energije i raspoloženja, npr. manija i depresija.
Također, psihologija pomaže osobi da prihvati svoju dijagnozu, razvije zdrave navike i izgradi rutinu koja pridonosi emocionalnoj stabilnosti. Psiholog može biti i važna spona između pacijenta, obitelji i psihijatrijskog tima te pridonosi boljoj kvaliteti života.
